Tisuće žena u svijetu, prolaze LLETZ proceduru, a da ih se ne informira o svim posljedicama zahvata. Jer jedna od njih je pogubna – gubitak želje za seksom. Britanska spisateljica je ispričala svoju stranu priče, a ugledni hrvatski ginekolog iznio je medicinsku stranu.
Kate ima 25 godina i ludo je zaljubljena. Prije tri mjeseca srela je dečka s kojim joj je divno, od osjećaja do seksa sve funkcionira savršeno. Uskoro mora na manji ginekološki zahvat na vratu maternice naziva LLETZ (LEEP), za koji je uvjeravaju da je rutinski. Nakon njega ne smije se seksati četiri tjedna, ali i to će preživjeti, nije tako strašno. To je zahvat kojim se odstranjuje transformacijska zona vrata maternice niskovoltažnom električnom omčicom. Uklanja se tkivo zahvaćeno premalignim i malignim promjenama vrata maternice.
Laički bi to bila električna konizacija, jer je to mehanički zahvat pri kojem se uzima dublji isječak vrata maternice u obliku konusa ili stošca. O tome koliki postotak žena prolazi ovaj proces, nema točne statistike ni u Hrvatskoj, ni u Americi. Kate je bila samo jedna u nizu i apsolutno je vjerovala svome liječniku koji je rekao da je to rutinska operacija. Fast forward 15 godina kasnije – Kate se godinama oporavljala od LLETZ-a jer joj je ubio svaku seksualnu želju, libido joj je bio na nuli, a orgazme je postizala rijetko ili nikada.
“Nakon operacije osjećala sam se čudno, ali mislila sam da to tako mora biti. Dobila sam upalu i osjećala sam se umorno cijelo vrijeme, bolio me svaki mišić. Čekala sam šest tjedana nakon operacije na prvi seks, za svaki slučaj. Uopće nisam osjećala nikakvu seksualnu želju. Cijela mi je unutrašnjost bila bolna i nisam osjećala apsolutno ništa. Kao da se moji mišići kreću, ali ja to ne osjećam. Što mi se to događa? Nemam libido, a sve me boli”, britanska spisateljica, prisjeća se što joj se dogodilo nakon LLETZ-a.
Njezina borba da vrati izgubljenu seksualnost trajala je godinama. Sve je to opisala u knjizi “A Cut In The Brain” koja će uskoro izići, a koju izdaje pomoću crowdfund kampanje na stranici https://unbound.com/books/cut/. Knjiga je osobna ispovijed i kulminacija njezinih desetogodišnjih pokušaja da shvati što joj se točno dogodilo i koliko je važan vrat maternice koji tako često uzimamo zdravo za gotovo. U knjizi istražuje i veze između duhovnosti, seksualnosti i kreativnosti. Kate je i jedna od osnivačica grupe za potporu na Facebooku Healing from LEEP/LLETZ, gdje se izmjenjuju iskustva, pa sve žene koje su imale sličan problem mogu pronaći koristan savjet, a žene koje su preživjele isto vidjeti da nisu same.
“Grupa je nastala prije tri godine i ponekad je bila previše intenzivna. Jer sve te potresne poruke žena koje se bore sa spoznajom da ne mogu svršiti, nemaju seksualnu želju i kao da su mrtve iznutra, teške su i bolne. Često sam plakala dok sam ih čitala. Ali sve mi moramo znati da nismo lude i da rizik od LLETZ-a stvarno postoji. Naravno da je opasno odbiti zahvat, no treba dobro istražiti sve postojeće metode i savjetovati se prije nego što se odlučite na njega”, priča Kate.
“Dugo sam bila depresivna jer nisam imala pojma da bi se nakon zahvata moglo dogoditi nešto loše. Otišla sam na radionicu tantre, gdje mi je trebalo dugo da se ugrijem i zagrijem. Seksualna želja je i dalje bila tamo, samo ju je trebao probuditi. LLETZ je kod mene izazvao toliko traume da mi je trebalo iscjeljenje da me izliječi.” Što se dogodilo s njezinim partnerom s početka priče? “Ostali smo skupa. Prije osam godina postali smo i roditelji. Bili smo jako zaljubljeni i to nas je spasilo. Išao je sa mnom na radionicu tantre, masirao me, meditirao sa mnom”, kaže Kate.
“Godinu dana nakon zahvata počela sam istraživati je li se nešto slično dogodilo i nekome drugome. Ili sam samo ja postala seksualni freak zbog tog malog zahvata? No nisam imala uspjeha, čini se da sam to zakopala duboko i nastavila živjeti. Prije tri godine sve se promijenilo. Moja je sestra oboljela od leukemije i bila sam joj donator koštane srži. Atmosfera u bolnici podsjetila me na moje iskustvo i ponovno sam počela istraživati.
Naišla sam na blog koji opisuje slično iskustvo, upoznala sam dr. Irwina Goldsteina i napokon naišla na potvrdu onoga što sam cijelo vrijeme sumnjala – sa mnom je sve uredu, postoji pravi fizički uzrok zašto ne osjećam seksualnu želju. Iako mi je laknulo što sam napokon otkrila da nisam sve to izmislila, bila sam i tužna jer, osim mene, pati toliko žena. A bit će ih još”, objašnjava. Irwin Goldstein direktor je seksualne medicine na Sveučilištu u San Diegu i njegove metode većina ginekologa smatra kontroverznima, ali on je jedan od rijetkih koji tvrdi da predubok zahvat LLETZ-a može oštetiti jedan od tri važna živca koji se nalaze u vratu maternice.
“Nitko to ne uči liječnike niti ih kontrolira koliko duboko ulaze tijekom zahvata. Ne vodi se briga o ta tri iznimno važna živca u grliću maternice… a što se dublje ulazi, to je veća vjerojatnost oštećenja živaca”, tvrdi dr. Goldstein. Urolozi, s druge strane, redovito raspravljaju sa svojim pacijentima o mogućim nuspojavama na njihovim reproduktivnim organima. “Došlo je vrijeme kad bi se to trebalo početi događati i u ginekologiji. Trebali bismo prihvatiti da postoje i rizici operacije na grliću maternice”, upozorava Goldstein. No što je sa svim onim ženama i djevojkama koje su bile podvrgnute operaciji i danas imaju problema sa seksualnošću? “Svima preporučujem da se educiraju na stranici https://selfcervix.com. Autorica Olivia Bryan ondje govori u ime svih žena i poručuje da su vrata maternice mjesto na kojem se treba osjećati zadovoljstvo.
Ona ne smiju biti bolna i svi ondje imamo pohranjeno mnogo emocionalnog sjećanja, a da to i ne znamo. Ona vjeruje da je ponovno vraćanje vrata maternice pod kontrolu čin ljubavi prema samima sebi i feminizam. Proučite ovu stranicu i znajte da se sve može riješiti. Tijelo ima sposobnost samoiscjeljenja. Ja sam je poslušala. Moj se libido vratio prošlog studenoga. Još nisam 100 posto stara ja, ali sam nova seksualna osoba”, poručila je Kate s mnogo optimizma.
Potražili smo i stručno mišljenje liječnika o tome te da nam medicinski objasne ima li veze zahvat LLETZ s nemogućnošću doživljavanja seksualnog zadovoljstva. Vrhunski stručnjak, ginekolog Ivan Fistonić objasnio je zašto se izvodi LLETZ. “Nije riječ samo o terapijskom nego i širem dijagnostičkim postupku kojim se procjenjuje histološka slika odstranjenog tkiva. Zahvat se planira kod nižih stupnjeva abnormalnosti koje se otkrivaju citologijom (Papa), a dodatno potvrđuje kolposkopijom (promatranjem promijenjene površine pod visokim povećanjem) i biopsijom najsumnjivijih mjesta”, objašnjava dr. Fistonić koji je ujedno i docent Medicinskog fakulteta u Rijeci i vodi ginekološku ordinaciju u Zagrebu.
Dodaje kako se u dobro procijenjenim situacijama LLETZ-om u potpunosti odstranjuju premaligne promjene. Daljnji tijek ovisi o odgovornom seksualnom ponašanju i redovitim kontrolama te mogućoj daljnjoj aktivnosti humanog papiloma virusa, čija se prisutnost provjerava uzimanjem brisa iz kanala vrata maternice. Kaže i da su komplikacije praktički minimalne s obzirom na to da se promjena odstranjuje tankom metalnom omčom kroz koju prolazi visoka toplina koja precizno, u vrlo kratkom roku, izrezuje tkivo. Uvijek je moguće krvarenje iz ranjive površine vrata maternice. Ono se zaustavlja električnim koagulatorom. Koliko se takvih zahvata izvede u Hrvatskoj godišnje? “Do apsolutnih brojki nije moguće doći jednostavnom pretragom. Međutim, publikacije upućuju na to da je u Hrvatskoj odnos zahvata na vratu maternice u korist manje invazivnog LLETZ-a – 57 posto u odnosu na konvencionalnu konizaciju – 43 posto.
Te brojke govore o boljoj ranoj dijagnostici promjena na vratu maternice koje se mogu rješavati jednostavnijim zahvatom”, kaže on. Je li imao slučajeva da su se pacijentice žalile na nedostatak libida ili nemogućnost postizanja orgazama nakon zahvata? “Ne. U privatnim konzultacijama odvaja se dovoljno vremena za predoperativna pitanja, a dio je posvećen seksualnosti.” Jedno od pionirskih istraživanja koje je 2004. proveo neuroznanstvenik Barry Komisaruk sa Sveučilišta Rutgers u New Jerseyju govori o tome kako se preagresivnim zahvatom, koji ulazi preduboko u vrat maternice, mogu oštetiti živci koji povezuju genitalnu regiju s mozgom.
“Web prostor vrvi teorijama i svjedočanstvima na tu temu. No činjenica je da je LLETZ minimalno invazivan zahvat, vrat maternice je oskudno inerviran, a niti živci vrška vrata maternice nisu relevantni u smislu invalidnosti seksualnog uzbuđenja ili orgazma. Teoretizira se stoga o utjecaju LLETZ-a (LEEP) na redukciju senzitivnosti genitalnog područja nakon zahvata.
O tome nisu objavili kliničku studiju nego samo teorijsko razmišljanje u obliku kongresnog priopćenja. U rijetkim studijama na tu temu (“Sexual function after loop electrosurgical excision procedure for cervical dysplasia” J Sex Med. 2010. i “Does treatment for cervical and vulvar dysplasia impact women’s sexual health?” Am J Obstet Gynecol. 2015 March.) zaključuje se da je LLETZ povezan s minimalno umanjenim seksualnim zadovoljstvom u žena koje su intervjuirane u kraćem razdoblju nakon zahvata pa LLETZ nema kliničko značenje u seksualnost žena. Odnosno nikakvo ako se u obzir uzima u kojoj mjeri minimalan anatomski defekt nakon operacije utječe na seksualnu funkciju”, ističe dr. Fistonić te nastavlja:
“Problematika je psihološke, a ne anatomske prirode. Riječ je o bojazni i stigmi vezanoj uz infekciju HPV-om koja je dovela do potrebe za zahvatom. Komunikacija s partnerom postaje lošija i krug je zatvoren”, navodi docent Fistonić i dodaje da blaga povezanost zahvata na vratu maternice i reduciranog seksualnog zadovoljstva postoji, ali to nije rezultat zahvata nego psihološkog stresa. On smatra da je rješenje uključiti psihologa i seksologa u tim predoperacijskog savjetovališta. “Većina ginekologa su vrsni operateri, ali uz nedostatak vremena za konzultacije, rijetki su educirani u seksologiji”, zaključuje docent Fistonić.
Izvor: Cosmopolita.hr
